Kada dijete treba početi govoriti

Roditelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju odstupanja u urednom govorno-jezičnom razvoju, zbog što ranije identifikacije i dijagnostike poremećaja, te uključivanja u primjerenu terapiju.

Kako prepoznati odstupanja od urednog razvoja govora? Prije svega, potrebno je poznavati neke karakteristike uobičajenog razvoja govora kod većine djece.

1. U prva dva mjeseca života dijete se oglašava refleksno, plačem, krikom i vokalizacijom. Takvo oglašavanje signalizira potrebe i stanja djeteta, na šta roditelji i reagiraju.

2. Od drugog do petog mjeseca dijete počinje uspostavljati svjesnu kontrolu nad slušanjem i izgovorom, počinje gukati, igrati se intonacijom, traži izvor zvuka okretanjem glave, pojavljuje se prvi smiješak.

3. Od petog do sedmog mjeseca dijete počinje brbljati, igra se svojim govornim mogućnostima, producira svoje prve konsonante (p, b i m) ugrađene u jednostavne slogove (pa, ba i ma).

4. Od sedmog do 12. mjeseca dijete sve više brblja i producira sve više slogovnih nizova (pa-pa, ba-ba, ma-ma), često brblja uz socijalni poticaj, oponaša različite govorne zvukove.

Oko 12. mjeseca uobičajeno se javljaju i prve riječi sa značenjem (mama, tata, papa). Razumijevanje govora roditelja je sve bolje, dijete reagira na zabrane i jednostavne naloge.

5. Od 12. do 18. mjeseca dijete počinje producirati veći broj riječi, rječnik mu broji do pedesetak riječi, a počinju se javljati i prva spajanja po dvije riječi (Mama papa? Šta to?).

Roditelji djetetu postavljaju jednostavne naloge i pitanja koje dijete razumije (Daj pusu! Poljubi bebu! Gdje je oko? Gdje je beba?). S interesom sluša pjesmice i jednostavne priče.

6. Od druge do treće godine u govoru djeteta uočava se značajni porast govornog rječnika, ono pravi rečenice od dvije ili tri riječi, počinje upotrebljavati negacije (ne, nema) i prve zamjenice (ja, ti). Izgovor glasova postaje sve razumljiviji. Sposobno je razumijeti i dva naloga u nizu (Donesi bebu i stavi je na krevet!).

7. Od treće do šeste godine dijete počinje koristiti sve složenije i dulje rečenice, upotrebljava gramatička pravila materinjeg jezika, rječnik je sve bogatiji, ovladava pravilnim izgovorom većine glasova, govor je razumljiv i nepoznatim osobama.

Dijete prepričava prošle događaje, voli slušati priče, razvija se sposobnost prepričavanja priča, lako stupa u komunikaciju. Sposobno je svoje želje, potrebe i misli izraziti govorom u skladu s pravilima materinjeg jezika.

8. Od šeste godine izgovor glasova bi trebao biti u potpunosti u skladu sa sistemom glasova materinjeg jezika, dijete pravilno i vješto koristi gramatiku materinjeg jezika, govorno-jezični nivo preduvjet je početka razvoja čitanja i pisanja.

No, potrebno je imati na umu da postoje i individualna odstupanja, te da svako odstupanje ne znači i poremećaj. Neka djeca brže ovladavaju pojedinim aspektima razvoja govora i jezika, a neka sporije.

Važno

Ukoliko primijetite da dijete značajno odstupa od očekivanog razvoja govora korisno je posavjetovati se sa nadležnim pedijatrom. Pedijatar će, ukoliko postoje indikacije, dijete uputiti na daljnje potrebne preglede otorinolaringologa, neuropedijatra, logopeda, psihologa ili nekog od drugih specijalista.

Kada kod logopeda

Ponekad su roditelji zabrinuti za razvoj govora i jezika kod svog djeteta i obično uspoređuju njegov govor s govorom druge djece u porodici, vršnjaka iz vrtića, slušaju savjete rođaka i prijatelje, te sami poduzimaju određene «metode» poticanja i ispravljanja govora. U takvim situacijama roditeljima se preporučuje potražiti savjet stručnjaka – logopeda.



izvor : novi.ba