veljače 2018 ~ Bebe- zdravlje, njega i ishrana

nedjelja, 25. veljače 2018.

FOTOGRAFIJA S TATINIM RUKAVICAMA ZBOG KOJE SRCE PUCA: ON ĆE ME ZAUVIJEK ČUVATI! (FOTO)

Tata ove nježne djevojčice obožavao je motore. Kada je saznao da će postati otac postao je posebno oprezan i nije sjedao na motor bez kompletne zaštitne opreme. Međutim, na kraju nije motor bio nešto zbog čega se trebao brinuti. Mjesec dana prije nego što je rođena malena Aubrey, njen tata je ubijen.

Iako nikada neće imati priliku da upozna svog oca, fotografkinja Kim Stone smislila je način kako da stvori vječnu uspomenu, kako bi mala Obri uvijek znala da je njen otac pored nje. Fotografija na kojoj bebu grle bajkerske rukavice njenog tate, već na prvi pogled osvojila je svakoga tko ju je vidio. I zaista je neodoljiva, ali priča koju nosi je ono što je učinilo da `puknu` mnoga srca širom svijeta. Kažu da, kada se beba smije u snu, to znači da je čuvaju anđeli. Ova fotografija nam govori da to može zaista biti istina…

Libby Vlasic iz SAD-a i njezin suprug Mathew godinama su pokušavali dobiti drugo dijete, i kada su već izgubili svaku nadu, ona je ostala trudna. Dobit će kćer…

U 20. tjednu trudnoće Libby Vlasic iz New Yorka u SAD-u otišla je na ultrazvuk i kasnije se nasmijala od srca kada je vidjela prizor – njezina kćer kao da je svojom malenom ručicom pozdravlja iz trbuha.

Prizor je bio posebno simpatičan i dirljiv jer su ona i njezin suprug Mathew pokušavali dobiti to dijete godinama.

– Već smo skoro odustali od svake nade da ćemo imati drugo dijete, ali nekim čudom sam uspjela ponovno ostati trudna. Na dan ultrazvuka nisam se osjećala baš najbolje pa nisam odmah shvatila što se dogodilo. Međutim, tehničar za skeniranje je bio vrlo uzbuđen i tek tada sam shvatila koliko je to posebno – ispričala je ova ponosna majka.

Ovu fotografiju je objavila na Instagramu i ubrzo postala viralni hit. Mnogi mediji su odlučili pisati o ovom preslatkom prizoru. Inače, Libby i Mathew već imaju jedno dijete, 6-godišnjeg sina Milesa koji ne može dočekati svoju sestricu, prenosi Mirror.

izvor : 24sata.hr

Zar niste često čuli takve komentare kada su vam dolazili u babine po povratku iz rodilišta?

“Na koga mi sliči ova tvoja beba? O, da, isti tata! Nitko mu je ne bi ukrao!”

Iako je to bilo u prvim danima dolaska djeteta doma, dok su se na njemu još primjećivali kojekakvi znakovi traume od poroda, znalci su na njegovom majušnom lišcu prepoznali konture njegova oca! Uspoređuju se tatine fotografije dok je bio novorođenče. Nos, usta, uši…pa da, isti tata. Mama, ne ljuti se!

Uistinu, ne samo da sličnost bebe i tate vide rodbina, susjedi, prijatelji, već su to potvrdila i znanstvena istraživanja. U američkom časopisu Nature objavljena je istraživačka studija Nickolasa Christenfelda i Emily Hill sa sveučilišta San Diego u Californiji koji su uspoređivali fotografije jednogodišnjaka s fotografijama njihovih očeva i utvrdili nevjerojatnu sličnost. U svakom slučaju, daleko veću od sličnosti s majkom.

Za razliku od majki, očevi ne mogu uvijek biti sigurni da je beba njihova. Ukoliko vide sličnost, tvrde znanstvenici, sumnje će nestati, što povećava vjerojatnost veće roditeljske odgovornosti očeva.

Ovom tematikom bavili su se i drugi znanstvenici, koji su pak došli do zaključaka da bebe podjednako sliče jednom i drugom roditelju. Neki od njih su istaknuli da sama majka navodi na zaključak da je njena prinova ista tata, što je ponukalo psihologe na objašnjenje da mame ističu sličnost s ocem iz potrebe da ga uvjere u njegovo očinstvo, čime potiču oca na zbližavanje i prihvaćanje djeteta.

Znanost ide dalje- sličnost s očevima stvar je biologije, evolucije, koja se pobrinula umanjiti nedoumicu očeva i potaknuti ih na prisniju vezu sa svojim bebama, kako bi dijete bilo zbrinuto i sigurno uz oba roditelja.

izvor: novi.ba

Stomačni grčevi su česta i bezazlena pojava kod beba, mada uprkos tome izazivaju jako veliku zabrinutost i paniku kod roditelja.
Ono što je važno istaći je da je to fiziološka pojava a ne bolest, koja se ne liječi, već se primjenjuju određene mjere, koje olakšavaju tegobe.

Kada se javljaju stomačni grčevi?
Mogu da se jave već od petnaestog dana života, a prisutni su najkasnije do devetog mjeseca. Period u kome se najčešće javljaju, ali i spontano povlače, je od drugog do petog mjeseca.

Šta se dešava kod beba kada imaju grčeve?
Bebe sisaju u prosjeku osam puta na dan. Rad digestivnih organa karakterišu naizmjenična grčenja (kontrakcije) i opuštanja glatkih mišića želuca i crijeva. Ukoliko su kontrakcije česte (a jesu kod malih beba jer se često hrane) i intezivne, može da se javi bol. Dakle, svi simptomi koji se javljaju kod beba zbog stomačnih grčeva, zapravo su reakcija na bol.

Koji su simptomi stomačnih grčeva?
Dijete je jako uznemireno, zajapuri se u licu od plača, rita se nožicama.To izgleda dramatično, ali na svu sreću javlja se u naletima koji kratko traju, a između toga beba je mirna ili mirno spava.

Koji simptomi se ne javljaju kad su u pitanju grčevi?
Povraćanje, nadimanje, proliv, krv u stolici, povišena temperatura. Ako se javi bilo koji od ovih simptoma to pobuđuje sumnju da se radi o nekom drugom oboljenju.

Kako utvrditi da se radi o stomačnim grčevima?
Roditelji su najčešće zbunjeni i uplašeni, objektivno ne sagledavaju da li se radi samo o grčevima. Ako je tako, savjetuje se posjeta pedijatru.

Kako olakšati tegobe?
Svakako nije opravdana primjena ljekova u suzbijanju grčeva. Ne treba davati analgetike (paracetamol ili brufen) koji suzbijaju bol ali i „maskiraju“ eventualno hirurško oboljenje.
Preporučuje se blaga masaža stomačića i ljuljuškanje bebe. Nekada su se obilato davali čajevi koji sadrže kim, anis i komorač ali se ipak ne savjetuje pretjerana upotreba. Grčevi spontano prolaze i ne ostavljaju nikakve posledice.

izvor : index.hr

STRAHOTE ABORTUSA: Beba prvo ostaje bez nogica i ruku, pa joj raskomadaju glavu… (UZNEMIRUJUĆI VIDEO)

Doktor Entoni Levatino, ginekolog koji je radio abortuse, objasnio je javnosti, koristeći animaciju, šta se, tokom abortusa dešava sa majkom i bebom. On sam izveo je 1.200 abortusa.

U snimku priča o tome kako se okončava trudnoća u drugom tromesečju. Beba je tada, u dvadesetoj nedelji, veličine dlana odraslog čoveka.

– Veći deo javnosti je neinformisan o tome šta se dešava tokom abortusa – smatraju u organizaciji koja je protivnik abortusa “Live Action”.

– Oni koji lobiraju za abortus celu proceduru maskiraju eufemizmima. Koriste izraze kao što su produkt začeća, okončanje trudnoće i slično.

Nedavna anketa je otkrila da je čak 81 odsto Amerikanaca za neko od ograničenja na abortus, uključujući da se procedura ograničava na trudnoće do prva tri meseca.

U istraživanju u kome je učestvovalo 1.700 Amerikanaca, 66 odsto njih koji sebe smatraju pristalicama izbora “za abortus” kažu da abortus treba dozvoliti u nekim slučajevima: u prvom tromesečju, u slučajevima silovanja, incesta ili da se spase majčin život. Ili da se nikada ne dozvoli.

Pogledajte video:

Izvor:http://breitbart.com

Marija je izjavila da je imala problema da ostane trudna, što je bio glavni razlog zašto su ona i njen suprug odlučili pokušati s in vitro oplodnjom. Ali, na veliko iznenađenje ona je dobila više od jedne bebe. Tako je rodila jedanaest beba i to bez carskog reza.

Ona je rodila 11 beba dečaka, a šest od njih su bili identični blizanci. Oni su ostali na neonatalnom odeljenju intenzivne nege i u stabilnom su stanju.
Lekari su bili sretni da imaju glatku “isporuku” beba bez carskog reza, što ih je ostavilo šokiranim jer ovakvo nešto nije viđeno do sada.

Oni su doslovno izlazili jedna za drugom. Samo 37 minuta je prošlo od trenutka kada je prva beba izašla na svet pa do poslednje.
Marija i njena deca su registrovani u Guinness-ovoj knjizi rekorda zbog ovog neverovatnog poduhvata.

Ne zaboravite podeliti ovu priču sa svojim prijateljima na Facebooku, sigurno da će i oni ostati iznenađeni.

(Izvor: Svet balkana)

Šta je to što bi moralo da se zna o mladežima, pre svega onim kod najmlađe populacije, pitali smo primarijusa dr Aleksandra Adamovića, dermatologa, direktora Gradskog zavoda za kožne i venerične bolesti u Beogradu.
Šta su uopšte mladeži?
– Mladeži su okruglaste promene na koži, tamnije prebojene. Nekada su u nivou kože, pločasti, nekad blago uzdignuti ili na peteljci, meke i glatke ili tvrde, hrapave površine. Sreću se u svim uzrastima, tako da nema osobe koja posle 30. godine života nema između 10 i 40 mladeža. Boja im zavisi od elemenata od kojih su sastavljeni – od svetlo braon do potpuno crnih, što zavisi i od pigmentnih ćelija.

Kako i kada nastaju, s obzirom da ih imaju i deca?
– Mladeži (nevusi) nastaju od nakupljenih agenasa kože (lojne, znojne žlezde, krvni sudovi, pigmenti) na jednom mestu. Mogu da se pojave već prvih dana po rođenju, ili u prvim godinama života, dok se neka deca rađaju sa mladežom. Izgledaju kao pločaste, svetlo do tamno kestenjaste formacije na koži lica, trupa i ekstremiteta, s tim da ni kosmati deo glave nije pošteđen.
Da li mladeži rastu?
– Mladež može da raste zajedno sa domaćinom, a može da ostane iste veličine kao kada je formiran. Nije opasno ako raste zajedno sa detetom, ali ga treba pratiti, jer od pigmenata može da nastane maligni melanom, mada je to retkost u detinjstvu.
Šta treba da se uradi kada se neki od mladeža povredi?
– Mladež se u tom slučaju tretira kao svaka povreda. Treba ga namazati nekom antibiotskom mašću, da ne bi došlo do sekundarne infekcije, i to je dovoljno.
Neko ima manji, neko veći broj mladeža. Od čega to zavisi?
– Na broj mladeža utiče uglavnom genetsko nasleđe, tako da je i njihov broj različit.
Da li su i kada mladeži opasni?
– Većina mladeža je sasvim bezopasna. Međutim, ako u nekom trenutku izmene svoj izgled, to može da bude znak upozorenja na opasnost od ozbiljne bolesti – melanoma, karcinoma kože. Melanom se često ne prepozna na prvi pogled, jer se teško razlikuje od mladeža.
Na koji način roditelji mogu sami pregledati mladeže kod dece?
– Bezopasan mladež je pravilnog oblika: okrugao, ovalan ili duguljast. Ako su mu ivice ravne, uredne i čistih obrisa, sve je u redu. Ukoliko su nepravilne, nareckane ili nejednake boje, potražite mišljenje lekara specijaliste. Boja mladeža je vrlo važna, jer bezopasni imaju svetlo kestenjastu boju ili boju bele kafe. Jako tamni mladeži, gotovo crni, razlog su za odlazak kod lekara specijaliste.
Ako je prečnik mladeža veći od pet-šest milimetara (prečnik grafitne olovke), takođe je potrebno obratiti se lekaru specijalisti. Međutim, sama veličina mladeža ne ukazuje na opasnost ukoliko nije praćena nekim drugim promenama: bojom ili nepravilnim ivicama.
Promene mladeža – u smislu polja hiperpigmentacije i depigmentacije, zapaljenja, vlaženja, krvarenja… nisu dobar prognostički znak, i jedan su od značajnih razloga za odlazak na specijalistički pregled. Samopregled nije pouzdan metod, ali eventualne promene mogu da se uoče, dok stručno mišljenje može da se dobije samo u specijalističkoj ambulanti.

Kada je neophodan pregled stručnjaka?
– Sve promene na mladežu prijavite dermatologu, koji će sumnjive mladeže pažljivo da pregleda posebnom lupom ili dermoskopom. Pregled je potpuno bezbolan i kratko traje, a daje pouzdane pokazatelje. Dermoskopija predstavlja metodu kojom se uz pomoć specijalnog aparata (dermoskopa) sa uveličavajućim staklom i sopstvenim izvorom svetla posmatraju promene na koži i niz detalja koji su nevidljivi golim okom. Kod osoba sa velikim brojem pigmentnih promena na telu, dermoskopija pomaže donošenju odluke koji mladeži su potencijalno opasni. U tim slučajevima se savetuje njihovo preventivno otklanjanje.
Postoji li rizik pri izlaganju suncu?
– Ultravioletna radijacija za najmlađe, kao i mlade do 18 godina, predstavlja faktor rizika broj jedan. Zapravo, stvaranje melanoma počinje još u ranom detinjstvu, kada dete tek počinje da se izlaže suncu. Do 18. godine, svaki adolescent uglavnom primi 25 odsto ukupne doze ultravioletnog zračenja. Među njima nema izuzetaka, iz prostog razloga što su deca i adolescenti stalno aktivni i u pokretu, uglavnom sa nezaštićenom kožom. Ovakvo ponašanje i nedovoljna briga starijih za najmlađe koji borave na suncu bez ikakve kontrole, može kasnije da dovode do najmalignijeg oblika karcinoma – melanoma. Sunce ima uticaj na stvaranje hlorofila i fotosintezu, ali za čoveka je jedini željeni efekat sinteza vitamina D. Međutim, ultravioletna radijacija koja dovodi do sinteze ovog vitamina, uopšte nije neophodna, već deluje imunosupresivno, dovodeći do pada imuniteta, što se najčešće prepoznaje po pojavi groznice na koži. Kada se koža previše izlaže suncu, posledice mogu da se ispolje i sistemski, ne samo lokalno. Zato strogo treba voditi računa o izlaganju male dece sunčevom delovanju. Do godinu dana, apsolutno treba zaboraviti na njihovo sunčanje, a vitamin D se nadomešćuje davanjem preparata u obliku ulja, što treba da preporuči pedijatar. O vitaminu D veoma treba da se vodi računa, jer utiče na 200 gena u ljudskom organizmu, koji opet utiču na brojne metaboličke procese.

Mogu li i deca da se podvrgnu uklanjanju mladeža koji su na nezgodnom mestu, sklonom povređivanju?
– Ukoliko je na nezgodnom mestu, podložnom povredama, mladež može da se ukloni i kod dece, i to bez ikakvog rizika, pod uslovom da je zdrav. To proverava i potvrđuje dermatolog specijalnim pregledom. Nijedan hirurg se neće prihvatiti intervencije sa mladežima bez prethodne provere njihovog zdravlja.

Kao roditelj, svom detetu uvek želite samo najbolje. Trudite se da unapred razmišljate i planirate mnoge stvari i aspekte njegovog života – kako će izgledati njegova soba, koja je najbolja hrana za mališana, ko će ga čuvati kada je to neophodno, u koju će školu ići i čime biste voleli da se bavi kada poraste… A da li ste razmišljali o tome kako će izgledati vaš odnos sa njim? Kako ćete pomoći svojoj bebi kada bude plakala? Kako će teći vaša komunikacija? Kako ćete svojoj devojčici ili dečaku pomoći kada se suoči sa problemom, kako ćete ih podržati na putu ka stabilnoj, zadovoljnoj, zreloj ličnosti?

Zašto se, na samom početku bebinog života, ne biste pripremili za odnos koji ćete uspostaviti za ceo život?
Vašoj bebi je, u prvih šest meseci, osim zadovoljavanja fizioloških potreba (hrana, san, izbacivanje štetnih materija iz organizma) neophodan i najvažniji osećaj sigurnosti. Posle devet meseci provedenih u miru maminog stomaka beba se susreće sa velikim, ogromnim svetom oko sebe u kome joj je apsolutno sve nepoznato. Setite se, jedan od najjačih ljudskih strahova je upravo strah od nepoznatog! Bebi ne možemo rečima da objasnimo da je sve u redu, da ćemo je mi štititi i paziti. Bebi je neophodo da oseti sigurnost, a najbolji način za to je dodir. Ne postoji ništa snažnije kao sredstvo komunikaciije između bebe i odraslih nego topao, čvrst, siguran roditeljiski zagrljaj koji prenosi ljubav, razumevanje, poštovanje…

Upravo ovde masaža nalazi svoje mesto. Pored toga što masažom na jednostavan, prirodan i lep način možete da “kažete” svom detetu toliko toga, ovi blagi dodiri su od velikog značaja i za zdravlje bebe i njen pravilan razvoj.
Redovnim masiranjem bebe možete i da:
1. Stimulišete sve sisteme u bebinom organizmu (sistem za varenje, imuni i kardio-vaskularni sistem, sistem za disanje…), potpomognete razvoj centralnog nervnog sistema (povezivanje neurona i mijelinizaciju), ali i pospešite rast i sposobnost učenja.

2. Opustite svoju bebu tako što možete da spustite nivo hormona stresa (da, i bebe luče hormone stresa kao što su kortizol i adrenalin!), povećate nivo hormona sreće i zadovoljstva što automatski može da deluje na poboljšanje dužine i kvaliteta spavanja, a ovo vodi dalje do veće tolerancije i lakšeg podnošenja svakodnevnog stresa.

3. Komunicirate kako verbalno tako i neverbalno čime se koriste i razvijaju sva čula, utičete na razvoj govora uz stalni akcenat na ljubav i poštovanje bebe i podsećanje na to da je beba aktivni učesnik u komunikaciji a ne pasivni primalac.

4. Olakšate bebi bolove kod grčeva, izbacite štetne materije iz njenog organizma i potpomognete regulaciji stolice, možete da olakšate čak i smetnje pri rastu prvih zubića ili kod prehlada

Pogledajte savete stručnjaka kako biste bili sigurni da vaša beba iz meseca u mesec napreduje i dobija odgovarajuću telesnu težinu…

Jedna od najvećih briga novopečenih roditelja jeste da li su njihove bebe dovoljno site, kao i da li dobijaju težinu koja odgovra njihovom uzrastu. Trebalo bi da znate da nisu sve bebe iste i da se samim tim drugačije razvijaju.

Pogledajte neke osnovne smernice kroz svaki bebin mesec, koje će vam pomoći da lakše pratite bebinu kilažu i budete sigurni da je sve u redu:

Novorođenče (1-4 nedelja starosti)
Vaša beba je trenutno osetljivija i nežnija više nego ikad. Pedijatar Mišel Larou savetuje mladim roditeljima da ne brinu ukoliko njihova beba izgubi koji kilogram odmah nakon rođenja, jer se to dešava kod većina beba. Zdrava beba svoju težinu s porođaja povrati u roku od 10 do 12 dana.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili mlečnu formulu. Odmah se obratite lekaru ako se kod bebe pojavi alergijska reakcija. Moguće da ste pojeli nešto što joj ne odgovara.

Mesec dana
Od prvog pa do šestog meseca, beba će rasti 2,5 centimetra mesečno i dobijati od 150 do 200 grama nedeljno. Ako hranjenje ide dobro, vaša beba će stalno dobijati na težini.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili mlečnu formulu. Vreme hranjenja će biti nepredvidivo i nemoguće je utvrditi koliko mleka beba popije dok sisa. Bebe u ovom uzrastu treba da jedu osam do 12 puta dnevno ili na svakih dva do tri sata.

Drugi mesec
Beba bi trebalo da dobija na težini svake nedelje. Ako ste zabrinuti, posavetujte se s pedijatrom kako biste se uverili da beba jede dovoljno. U nekim slučajevima, bebe možda ne sisaju pravilno ili vi nemate dovoljno mleka.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili mlečnu formulu. Ne pokušavajte da uvodite čvrstu hranu sve do četvrtog meseca, a poželjno je da sačekate do šestog. Uvođenje čvrste hrane prerano može izazvati probavne probleme, sugeriše doktorka Džoana Dolgof.

Treći mesec
U ovom mesecu vaša beba će dobiti skoro ceo jedan kilogram, a takav rast će se nastaviti sve do sedmog meseca.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili mlečnu formulu. Hranjenje će se smanjiti na pet do osam puta dnevno, a bebe koje sisaju će jesti nešto češće od onih koje su na formuli. Vaša beba će se verovatno i dalje buditi tokom noći kako bi jela, ali ne tako često kao pre.

Četvrti mesec
Krajem ovog meseca neke bebe mogu pokazivati znake da su spremne za čvrstu hranu. Neki od znakova su: može držati glavicu čvrsto i uspravno, može da sedi uz podršku i pokazuje interesovanje za hranu koju vi jedete. Prelazak sa tečne hrane na čvrstu je delikatan, pa nemojte forsirati bebu da jede ako nije spremna.

Beba bi trebalo da jede:

Američka akademija pedijatara napominje da bi bebe trebalo dojiti najmanje do šestog meseca, zato probajte da do tada odložite čvrstu hranu, osim ukoliko vaša beba ne pokazuje znake da je spremna. Ako je to slučaj, konsultujte se s lekarom.

Peti mesec
Beba bi do ovog meseca trebalo da udvostruči svoju težinu s rođenja. Ukoliko beba nema dovoljnu kilažu, obavezno se konsultujte s lekarom šta da uradite kako biste joj pomogli da dobije više.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko, mlečnu formulu ili čvrstu hranu. Ako vaš lekar kaže da beba može da pređe na čvrstu hranu, poslušajte ga. Ako beba još nije spremna, sačekajte još koju nedelju pa probajte ponovo.

Šesti mesec
Od šestog meseca beba će rasti oko 1,30 centimetra mesečno i dobijati između 80 i 150 grama nedeljno.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili mlečnu formulu plus kašice. Ukoliko do sada niste bebi predstavili čvrstu hranu, došlo je vreme da to učinite. Najbolje je da čekate tri dana između svakog pokušaja. Ukoliko dođe do alergijske reakcije lakše ćete na taj način utvrditi krivca. Dijareja ili osip su pokazatelji da je beba osetljiva na određenu hranu.

Sedmi mesec
Bebina težina će se stalno povećavati za kilogram mesečno. Konsultujte se s lekarom ako dobija manje ili dobija više od tri kilograma mesečno, savetuje doktorka Dolgof.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili formulu, a probajte da blendujete i meso, povrće i voće. Ako sami pravite hranu za svoju bebu, nemojte se plašiti da eksperimentišete sa začinima. Vaša beba je navikla na različite ukuse zbog majčinog mleka.

Osmi mesec:
Beba treba da dobija dodatne kilograme kako bi do prve godine utrostručila težinu s rođenja.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili formulu, kašice i određenu hranu za prstiće. Probajte da joj date sitne komadiče jaja (omleta) ili sitno seckanu pastu, povrće, sir i voće.

Deveti mesec
Da bi održali dobijene kilograme, kao i podstakli dalji rast, uvedite užinu između doručka i ručka, kao i između ručka i večere.

Beba bi trebalo da jede:

Majčino mleko ili formulu, kašice i dosta hrane za prstiće. Budite slobodni da joj ponudite bilo šta sa svog tanjira, ali vodite računa da to ne bude nešto s čime može da se zagrcne.

Deseti mesec
Beba će se verovatno motati, odnosno puziti po kuhinjskom podu, a možda će pokušavati i da ustane kako bi dohvatila sto, stolicu i vašu nogu. Puzeći će sagoreti dosta kalorija, tako da će se povećanje težine sada malo usporiti.

Beba bi trebalo da jede:

Beba se do sada verovatno već navikla na hranu za prstiće. Probajte takođe da joj predstavite zeleno povrće, teže voće kao što su parčići sitno sečene jabuke ili male nudle. Beba će u ovoj fazi i dalje piti mleko i sisati.

11-12 mesec
U ova dva meseca videće se najveći rezultat vašeg napornog truda u proteklih 10 meseci. Do prvog rođendana vaše bebe, ona će utrostručiti svoju težinu s rođenja i uskoro napraviti prve korake.

Mnogi roditelji smatraju da uspostavljanje reda i te kako olakšava život. Predvidljivost situacija, kada imate bebu, zaista može da bude prednost.

Bebe vole da znaju šta sledi u određeno doba dana. Ali, previše strog režim može više da šteti nego da koristi. Zato je važno da osluškujete bebine potrebe, ali i da budete fleksibilni.

Rutina
Svako od nas ima neku rutinu. Ujutru određene stvari radimo određenim redom – spremimo se za posao, popijemo kafu, pročitamo novine, pregledamo imejlove, pojedemo pecivo… Ali, ako se desi da nam jutro ne počne uobičajeno, ceo dan nam može biti “naopak”. Slična je situacija i sa decom. Stručnjaci tvrde kako bebe vole da znaju da će se određene stvari dogoditi u određeno doba dana.
Stručnjaci tvrde kako bebe vole da znaju da će se određene stvari dogoditi u određeno doba danaOni smatraju da dete najbolje usvaja rutinu između trećeg i četvrtog meseca života.

Zaista, mnoga odojčad će do trećeg meseca da uspostave prilično redovan dnevni ritam. Ipak, imajte u vidu da se neka deca ravnaju prema svom, jedinstvenom rasporedu, a druga ne uspostavljaju redovan raspored tako lako čak ni nakon tri meseca.

Noć i dan
Veoma često se desi da bebe zamene noć za dan, i obrnuto. Prvi korak do rutine je “naučiti” bebu da razlikuje dan od noći. Zato, tokom dnevnog spavanja nemojte da zamračujete sobu, isključujete telefon ili hodate na prstima. Za noćno spavanje “umirite zvukove”, zamračite prostoriju i ne razigravajte dete pričom ili igrom.

Ne trenirajte strogoću
Do drugog meseca života nema svrhe da bebu navikavate na strog raspored, jer u tom periodu ona najviše vremena provodi u spavanju. Beba se još uvek prilagođava na svet oko sebe, a prestroga rutina može da bude opasna. Ako hranite bebu po ustaljenom rasporedu, a ne kada je gladna, to može da uspori dobijanje na težini, razvoj mozga i razvoj uopšte. Tek oko trećeg ili četvrtog meseca, bebin ritam će se uskladiti. Dakle, budite strpljivi.

Budite spremni na promene
Iako ste tek navikli na jednu rutinu i bebin raspored, ne zaboravite da deca brzo rastu i napreduju. Ako dete ima potrebu da se rutina promeni, to znači da je spremno za korak napred. Na primer, vaša šestomesečna beba Savet +
Mnogi stručnjaci se slažu kako je u redu da se katkada stvari pomešaju. Naime, neko¬liko nepredviđenih situacija s vremena na vreme – može decu da nauči fleksibilnosti, toleranciji i dobrom prilagođavanju.odbija svoje redovno prepodnevno spavanje, i neprestano plače. Znači, vreme je da tu naviku promenite, pomerite vreme spavanja ili izvedete bebu u šetnju. Ili, ako se vašem detetu pridremalo za vreme kupanja, ili je vrlo nervozno, možda je vreme da počnete da ga uspavljujete ranije nego inače.
Zapamtite, važno je da se držite rutine, ali samo do trenutka do kada ona odgovara vašem detetu. Kada je “preraste” vreme je da se prilagodite njegovom ritmu, i unesete promene u dnevni raspored.

U mnogim kulturama, povijanje je dobro poznata i tradicionalna praksa. Još su Indijanci na taj način štitili decu tokom dugih putovanja. I danas se roditelji oslanjaju na ovu tehniku kako bi umirili bebu. Dobra strana povijanja je, svakako, mirnija beba koja duže spava jer je ne bude sopstveni pokreti. Takođe, time se sprečava i da se ogrebe noktićima po licu. Ipak, postoje istraživanja koja dovode u pitanje korisnost i bezbednost povijanja.

Komunikacija između majke i deteta
Jedan od najvažnijih uzroka zabrinutosti pedijatara i zagovornika dojenja je što povijanje ometa komunikaciju između majke i bebe. Manje plača ne mora da znači dobru stvar, zato što je to jedini način na koji beba može da skrene pažnju na sebe.

“Plač je bebin jezik, to je jedini način da kaže da joj je nešto potrebno. Pre nego što počnete da povijate bebu, otkrijte šta joj je potrebno – nemojte samo da je ućutkajte”, kaže pedijatrijska sestra pripravnik i edukatorka Kiti Franc.

Više sna, manje hrane
Novorođenčad koja su stalno povijena se ređe hrane i više izgube na težini. To je zbog toga što se povijene bebe bude manje puta u toku dana i lakše se ponovo uspavaju. Prema mišljenju stručnjaka iz američke Akademije za pedijatriju, bebe treba da se doje osam do dvanaest puta dnevno. Nasuprot tome, povijene bebe se hrane tek šest do sedam puta. To je zbog prirodne progresije kroz faze spavanja kod beba. Kada beba počne da se budi iz dubokog sna, usne i zatvorene oči počinju da se pomeraju, a ruke da kruže. Upravo je ovaj pokret ruku znak da treba probuditi dete jer je vreme za obrok. Međutim, ako su ruke blokirane povijanjem, beba će ponovo zaspati i propustiti hranjenje.

Francova je primetila da su bebe koje su bila povijane tokom prve nedelje izgubile čak 10 odsto svoje težine. To je više nego normalan gubitak težine koji traži dodatno hranjenje da ne bi došlo do dehidratacije. Francova je savetovala roditelje da ne povijaju decu, i ona su brzo nadoknadila gubitak.

Regulacija temperature
Iako je povijenoj bebi toplo i udobno, što je posebno važno u hladnim klimama, istraživanja pokazuju da je dodir sa majkom najbolji način da se reguliše telesna temperatura bebe. U jednoj ruskoj bolnici sprovedena je studija na 176 majki i beba, i naučnici su merenjem temeprature stopala otkrili da je povijenim bebama u jaslicama bilo hladnije. Takođe, povijenim bebama može da postane prevruće.
“Ako se beba oznojila dok je povijena, to znači da postoji veliki rizik da dođe do pregrevanja”, upozorava Francova.

Sloboda pokreta
Bebama je u prirodi da se migolje, savijaju i protežu ruke, noge i prste, što ne mogu da rade dok su povijene. Tako im se razvija nervni sistem i poboljšava kontrola mišića.
“Ljudima je potrebno da imaju slobodu kretanja, ne samo zbog cirkulacije krvi, već i zbog veoma važnih neuroloških razloga koje nauka tek sad otkriva”, kaže pedijatar Pol Flejs.

Takođe, povijena beba je primorana na neprirodan položaj, zato što su joj udovi ispravljeni. U materici, ruke fetusa su savijene, a šake se nalaze kod usta.

Displazija kuka
Pretesno povijanje bebe može da dovede do deformacije kukova, to jest displazije kuka. To kasnije može rezultirati oboljenjem zglobova i hroničnim bolovima, čak i artritisom. U izveštaju američke Akademije za pedijatriju naglašava se da je tesno povijanje problematično upravo zbog toga što se smatra da efikasnije smiruje decu, a drži noge u neprirodnom, ispruženom položaju.

Šta je bebama zaista potrebno
Iako stručnjaci nemaju potpuno jasan stav o povijanju, oni preporučuju druge bezbednije, ako ne i efikasnije načine za smirivanje deteta.

Na primer, nosiljka od prirodne tkanine ima sličan efekat, a dete se tada nalazi uz majku, stimulišu ga njeni pokreti i otkucaji srca. Masaža i nošenje takođe mogu da pomognu, ali najbolji metod je zapravo i najteži. Učenje kako beba komunicira znači i trpljenje plača, ali i divne trenutke kada konačno razumete šta vaše dete pokušava da vam kaže.

Fotografije sa porođaja: Trenuci neverovatne snage, sumnje i radosti (FOTO)

Dolazak bebe na svet je jedinstveno iskustvo koje se sa malo toga u životu može uporediti. Pogledajte emotivne fotografije koje to i dokazuju…

Iako se mnoge mame slažu da se pamte samo nekoliko konkretnih trenutaka, porođaj je svakako jedan od najvažnijih trenutaka u životu žene.

Međutim, zahvaljujući Mone Nikol, fotografkinji koja pravi prelepe uspomene sa porođaja, mnoge mame imaju u svom foto-albumu neke od najdirljivijih trenutaka sa rođenja njihovog deteta.

“Ja svojim objektivom beležim i zarobljavam trenutke neverovatne snage, sumnje i radosti… Jednostavno – ništa nije emotivnije od rođenja deteta”, kaže Mone koja je do sada sa svojim objektivom prisustvovala gotovo na 100 porođaja.

Mone je naučila da nijedan porođaj nije isti i da je svaki prelep na svoj način i u svojoj različitosti.

Pogledajte samo neke od njenih prelepih fotografija:

Dobra odjeća za bebu mora ispunjavati nekoliko uvjeta:

1. Prvi i najvažniji je da čuva tjelesnu toplinu djeteta i održava čistoću kože.

2. Odjeća treba biti od prirodnog materijala koji se može prati na temperaturi od 90 stepeni Celizija te peglati. To pogotovo vrijedi za benkice i bodije, jer se nalaze tik uz nježnu dječiju kožu.

3. Novu odjeću prije upotrebe treba oprati, dobro isprati od deterdženta, po mogućnosti osušiti na suncu i ispeglati te odložiti u ormar gdje će biti zaštićena od prašine i vlage.

Kakve pelene

Danas se većinom koriste jednokratne pelene, zbog jednostavnosti i praktičnosti njihove primjene, što omogućava uštedu vremena majki koje mogu posvetiti sebi ili iskoristiti za igru s djetetom.

Presvlačenje treba obaviti uvijek prije hranjenja, kako bi se izbjeglo vraćanje hrane i buđenje djeteta nakon obroka. Prije povijanja kožu oprati mlakom vodom, a posebnu pažnju obratiti na područje oko čmara, spolovila i naborima kože.

Nakon pranja kožu nježno posušite mekim ručnikom i zaštitite nekom od dječijih masti. Na čistu i njegovanu kožu stavite jednokratnu pelenu.

Široko povijanje

Gornji rub pojasa koji se lijepi treba dosezati do ispod prsnih bradavica, a donji iznad koljena. Na taj način postižete pravilan efekt širokog previjanja i učvršćivanja dječije kičme.

Bez obzira na to što upotrebljavate jednokratne pelene, dijete previjajte prije svakog obroka kako ne bi došlo do upalnih promjena na koži često izazvanih gljivicama.

VAŽNO

Nakon upotrebe jednokratnih pelena, potrebno ih je pravilno složiti, staviti u vrećicu za otpatke i tek onda odložiti u smeće.

izvor : roda.hr

Osip na bebinoj koži koji se stvara u predjelu gdje se nalazi pelena (na preponama i guzi) može biti izvor velikih neprijatnosti za bebu.

Ukoliko dođe do osipa, bebina koža je crvena, a može biti prekrivena i sitnim crvenim tačkicama.

Do osipa ispod pelene dolazi zbog toga što je pelena suviše dugo držana na bebinom tijelu ili zato što je bila previše stegnuta.

Da biste spriječili osip, potrebno je bebi redovno mijenjati pelene. Također, važno je osvježavati područje oko pelena toplom vodom. Možete joj mazati kožu i nekom hidratantnom kremom.

Prije nego što bebi stavite novu pelenu, provjerite da li joj je koža potpuno suha.

Korisno je povremeno bebi skinuti pelene i dozvoliti njenoj koži da “diše”.

izvor : bebe.avaz.ba

Idealna temperatura prostorije u kojoj boravi beba je od 22 do 24 stepena. Naravno, kada je napolju više od 30 stepeni, lijepo je da u kući bude 25 do 26. Jednostavan sistem je – kada je vama prijatno i bebi će biti prijatno.

Ako je vama vruće, bebi je još toplije, a kada je vama hladno bebi je još hladnije. Ako imate klimu slobodno je koristite, ali nemojte da mlaz hladnog zraka ide pravo na dijete.

Izvor: roditelji.hr

Kada prepuni uzbuđenja i radosti stignete kući iz porodilišta, neizbježno je da pravite i greške. Novinari CNN-a pitali su najbolje američke pedijatre kojih pet grešaka roditelji najčešće prave s novorođenim bebama i evo do kakvih odgovora su došli.

1. Pedijatra Lancea Goodmana s Floride najčešće iznervira kada od roditelja čuje: “Kada smo došli kući iz bolnice, beba je spavala cijele noći”. On smatra da to nije preporučljivo. I drugi ljekari slažu se da bi novorođenče, koje nije jelo duže od pet sati, trebalo buditi.

Uz rijetke izuzetne slučajeve, djeca prve dvije sedmice ne bi trebala spavati tokom cijele noći. Bebe koje prave suviše duge pauze između obroka mogu dehidrirati, a spavanje od osam sati u kontinuitetu može biti i znak žutice. Ako vaše novorođenče nakon dvije sedmice života dobija na kilaži, a spava tokom cijele noći, onda ste pravi sretnici.

2. Griješite ako bebu hranite prema strogo utvrđenom rasporedu, a ne kada ona to traži (plakanjem, naravno). Ako vaša beba jede bar na svaka četiri sata, onda je sve uredu.

Bebe su pametnije od odraslih. Bilo da sisaju ili piju mlijeko iz flašice, one znaju kada su gladne i kada su site, kaže dr. Robin Madden. Ako pratite bebine prohtjeve, ona će jesti bolje.

3. Još jedna stvar koja užasava doktora Goodmana je kada mame i tate svoju novorođenčad odvode na mjesta gdje je gužva, naprimjer u tržne centre ili na dječije rođendane. U takvim okruženjima beba može dobiti bakterijsku infekciju, a čak i ako dobije temperaturu (što je manje opasna varijanta), ljekari će je morati smjestiti u bolnicu da bi provjerili da se ne radi o nečemu opasnijem.

Računica je prosta – temperatura kod djeteta koje ima manje od šest sedmica je direktna “propusnica” za dva dana provedena u bolnici.

4. S druge strane, greška je bebu 40 dana držati po 24 sata u kući. Sjetite se samo postporođajne depresije. Šta bi moglo biti više deprimirajuće nego sjedenje u kući s bebom koja ne priča, već samo plače?

Izvodite dijete u šetnje, a ako morate u prodavnicu, izaberite vrijeme kada nije gužva.

5. Mnogo je roditelja koji ne vjeruju svojim instinktima. Slušajte i vjerujte sebi. Previše savjeta od baka, susjeda i prijatelja često blokira vaš “unutrašnji glas”. Ako ne vjerujete sebi, moguće je da svoju bebu izložite riziku. Uvijek više slušajte svoju intuiciju nego tuđu okoline.

izvor : index.hr

Djeca su zanimljiva mala stvorenja. Baš kad pomislite da nikad neće zaspati, oni krenu u zemlju snova i to na najčudnijim mjestima. Kada se to desi, često se pitate da li da ih ostavite na tome mjestu ili spremite u krevet.

Ne dozvolite da vas bilo šta iznenadi. Da biste se uvjerili da vaš mali princ ili princeza drijemaju kako treba, vaša je dužnost da oni budu sigurni i na čistome.

Iako ste umorni, kad je mala beba u kući, nađite vremena za provjeru mjesta gdje dijete boravi i spava.

Evo nekoliko stvari koje treba stalno provjeravati:

Kako beba spava?

Ako je beba zaspala u sjedalici za auto, onda ste tokom vožnje bezbrižni. S druge strane, ako je zaspala na kauču i to na trbuhu, onda je micanje djeteta jako dobra ideja.

Pomicanje novorođenčadi prilikom spavanja nema negativnog utjecaja na njih, ali spavanje na trbuhu licem dolje nije preporučljivo i može dovesti do određenih problema.

Koje stvari i igračke su oko djeteta kad spava?

Vjerovali ili ne, nisu sve dječije igračke poželjne u blizini djeteta kad spava. Ako su igračke u blizini njegove glave, prilikom pomicanja može doći do nekih neželjenih situacija.

Jedna od čestih je da se igračka slučajno pomakne u blizinu djetetovog nosa te mu time otežava ili blokira mirno i nesmetano disanje. Dakle, pomaknite sve igračke i predmete iz djetetove blizine, pa makar ga probudili.

Je li soba u kojoj dijete spava provjerena od prašine i dekice koja pušta niti i dlačice?

Ovo je jedna od većih briga za svakog roditelja. Naime, ukoliko novorođenče spava u prašini ili je pokriveno dekicom koja pušta dlačice ili mrvice, onda to može dovesti do kasnijih poteškoća sa disanjem. Dakle, obavezno uzeti dekice za bebe.

Spava li vaše dijete na osiguranom mjestu odvojenom od ostatka kuće?

Ukoliko ono zaspi na vašem krevetu u vašoj spavaćoj sobi onda je vrijeme da odnesete dijete u njegov krevetić. Naime, ako se dijete miče u snu, može doći do raznih nezgoda, jest da su rijetke, ali su moguće.

Koja je temperature sobe u kojoj dijete spava?

Spava li vaše dijete u prostoriji koja je prehladna ili pretopla, onda je dobra ideja da ga odnese u prostorije odgovarajuće temperature, odnosno korigirajte temperaturu prostorije.

Ugodna odjeća za spavanje i temperatura sobe su ciljevi kojima težimo. Djeci ne trebaju velike tople deke kojima se mogu pokriti i preko glave, jer se u tom slučaju mogu dešavati i nezgode.

Mjesta na kojima djeca mogu zaspati teško je nabrojiti, a kamoli odrediti. Može zaspati u autosjedalici kad se vraćate iz dućana, može vam zaspati u rukama kad šetate parkom ili pak jednostavno zaspati u vašem krevetu kad slažete oprano rublje.

Spremite dijete u njegov, siguran i topao krevetić. Nije potrebno da on bude velik i glomazan, ali je potrebno da bude siguran. Kad ono zaspi dobro pogledajte da li su u blizini neke njegove igračke, jer nezgode se mogu desiti i prilikom spavanja. Vjerujte, kad to učinite i vi ćete biti sigurniji i mirniji i bezbrižno ćete zaspati. Laku noć.

izvor : index.hr

Carski rez je u velikom broju slučajeva uspio spasiti i bebu i majku, ali mnoge žene ga zahtijevaju bez obzira da li se mogu poroditi na prirodan način, a nisu zapravo svjesne koje sve posljedice nosi carski rez i ne znaju mnoge prednosti ali i mane i jednog i drugog postupka.

Naučna istraživanja su dokazala kako je carski rez mnogo opasniji od normlanog procesa poroda zbog toga što carskim rezom dolazi do mnogo krvarenja i zbog toga se brzo stvaraju grudvice krvi i na taj način se može prouzrokovati smrt.

Pored toga glavni uzrok i glavna razlika između ova dva poroda jeste pravljenje reza na stomaku, a sa time automatski dolazi do većeg trajanja oporavka i to znatno pa čak i u nekim slučajevima do mjesec dana.

U nekim slučajevima kada se žene porode carskim rezom može doći do opasne rupture maternice, povrede mokraćne bešike ali i velikog broja crijeva i zbog toga mnogi stručnjaci savjetuju da se žene porađaju prirodnim putem.

Rizici za majku

Visok postotak carskih rezova čini porod opasnim iz sljedećih razloga:

– Rizik da će majka umrijeti nakon carskog reza je četiri puta veći nego nakon vaginalnog poroda, bez obzira na majčino zdravlje.
– Rizik da će majka umrijeti nakon odabranog carskog reza (nema indikacija) je dva na 10000 slučajeva, četiri puta veća nego nakon vaginalnog poroda.
– 20 do 40% žena imaju post-operativne komplikacije – najčešće su infekcije maternice, rane ili urinarne infekcije.
– Ozbiljne infekcije poput zdjeličnog apscesa, septičnog šoka i zdjelične tromboembolije (krvni ugrušak) nisu rijetkost.
– Jedna od 10 žena ima kirurški razdor (puknuće) maternice.
– Australska studija je dokazala šest puta veći rizik od postporođajne depresije tri mjeseca nakon hitnog carskog reza. To može biti posljedica ranog odvajanja mame i bebe.
– Nakon carskog reza žene su manje zadovoljne svojim iskustvom porođaja; manje su sigurne u odnošenju prema bebi; umornije su (čak do četiri godine kasnije); vjerojatnije je da će ponovno biti hospitalizirane i manje je vjerojatno da će dojiti dijete.
– Na funkciju dna zdjelice u manjoj mjeri utječe normalan fiziološki porod, ali u većoj mjeri utječe ako je porod završen forcepsom ili vakuum ekstrakcijom. Treniranje mišića dna zdjelice tijekom ili nakon poroda može tu funkciju poboljšati u kratkom ili srednje dugom roku.
– Istraživanje na velikom broju sudionika pokazao je da carski rez ne štiti dugoročno i značajno dno majčine zdjelice.

Rizici za bebu

Bebe koje su rođene carskim rezom koji nije bio potreban izložene su brojnim rizicima i nepotrebnim intervencijama:

– Carske bebe propuštaju aktivaciju organa i hormonskog sustava koji se pokreću kad krenu trudovi, uključujući štitnjaču, nadbubrežnu žlijezdu, bubrege, pluća, crijeva, krvožilni i imunološki sustav.
– Promjene u imunološkom sustavu traju najmanje šest mjeseci i promjene u crijevnoj flori (prijateljske bakterije) su stalne.
– Gubitak placentarne transfuzije (kad krv i hranjive tvari prelaze od posteljice do bebe sve dok pulsira pupčana vrpca), što može doprinijeti probemima s disanjem i drugim problemima nakon porođaja.
– Pet puta veći rizik od potrebe za intenzivnom njegom nakon poroda.
– Povećan rizik od prijevremenog poroda; oko 10 posto beba je rođeno više od dva tjedna prerano.
– Povećan rizik od problema s disanjem nakon poroda: manji problemi su 6 puta veći u usporedbi s 3 posto kod vaginalnog poroda, čak i ako je porod bio u terminu.
– Nakon carskog reza 1,6 posto beba treba respirator za ozbiljne dišne probleme u usporedbi s 0,3 posto kod vaginalnih poroda.
– Plućna hipertenzija, od koje 40 do 60 posto zahvaćene djece umire, može utjecati na 3 do 5 od 1000 djece rođene željenim carskim rezom (bez indikacija) u usporedbi sa 0,8 od 1000 djece rođene vaginalnim putem.
– Jedan do dva posto rizika za kirurškom ranom (slučajnim rezom djeteta) tijekom operacije.
– Rizici za bebu u svim porodima koji slijede nakon carskog reza uključuju: povećan rizik od prijevremenog poroda, niska porođajna težina, loše stanje na porodu i smrt, zbog svih prethodno navedenih razloga.

Izvor: roditelji/biljkekaolijek

Sve što bi trebalo da znate o majkama koje su rodile carskim rezom

Odlučiti se za majčinstvo i postati majka, nikada nije jednostavna odluka ni lagan zadatak: ono dolazi s mnogim odgovornostima, naporima i ogromnom nagradom.

Odlučiti se za majčinstvo i postati majka, nikada nije jednostavna odluka ni lagan zadatak: ono dolazi s mnogim odgovornostima, naporima i ogromnom nagradom. To je razlog zašto treba podstaći one izuzetne žene koje su prošle kroz carski rez da ponosno nose svoj “trag sreće.”

Rođenje djetešca carskim rezom, zahtijeva ogromnu količinu hrabrosti i snage, a samo se žena, majka može nositi s tim herojskim pothvatom.

Ovdje su 3 istine koje znaju samo žene koje su imale carski rez.

ONA SE HRABRO SUOČAVA S POSLEDICAMA HIRURŠKE INTERVENCIJE

Većina nas smatra kako je carski rez čest, rutinski postupak kod porođaja, ali to je najopsežnija porođajna operacija, koja nosi rizike i za majku i za dijete.

Osim toga, ova operacija je emotivno vrlo teška za budućeg oca ( ako ne može iz nekog razloga prisustvovati porodu) i za članove obitelji. U čekaonici bez potpore i pun neizvjesnosti čeka na krajnji ishod. Da ne govorimo kakve se tek emocije javljaju ženi koja sama biva u operacijskoj sali, uz nekoliko nepoznatih ljudi u bijelim – zelenim kutama.

Ne postoji jača bitka od one u kojoj se strah i usamljenost bori iznutra, protiv snage, volje i bezuvjetne ljubavi te žene koja trpi, samo kako bi mogla u naručje primiti svoju bebu.

Guliver/Getty Images
Guliver/Getty Images
MAJKA NE ZNA JE LI SVE U REDU DOK NE NAPUSTI OPERACIONU SALU

U tim slučajevima, rizik ne završava s porodom. Kao i kod svake operacije, liječnici ne mogu odrediti da li je sve prošlo uspješno dok anestezija ne popusti.

Osim toga, tu je i detalj koji malo ljudi zna. Tijekom carskog reza, majka je svjesna – ona ne osjeća bol, ali osjeća sve pokrete koji se javlja unutar nje. To je neugodan, invazivan osjećaj, a ako niste prethodno svjesni toga, može biti traumatičan. Bez obzira i na to, stručan tim pomaže majkama da drže glavu povišenom, jer znaju koliko je postupak težak, ali velika je nagrada na kraju.

ONA PROLAZI KROZ OPORAVAK NAKON CARSKOG REZA POPUT JUNAKINJE

Kad se dijete rodi, svijet majke se vrti oko bebe, a majka je u skladu s djetetovim zahtjevima bez pitanja. To zahtijeva posebne predispozicije i logistiku koji su često iscrpljujući. Zamislite potpuni preokret života, beba, poslovi, a sve uz strašnu bol. Da, s puno boli i nelagode, koji su neizbježni dio procesa oporavka nakon operacije.

Ženu ovo čini još i jačom, jer njen prag tolerancije na bol, je na visokoj ljestvici, a ujedno ona razvija svoju unutarnju snagu, koja se može usporediti samo sa ženom koja je također majka.

Ali bez obzira koliko je teško, ona to čini s osmjehom i ljubavi. Svaka neprospavana minuta, svaka promijenjena pelena, svaki šum, svaki zvuk, svaki osmjeh i sama mogućnost da primi malenu ručicu, da osjeti bebin dah i onaj neusporediv miris novorođenčeta, sve opravdava. To je razlog zašto postoji žena na ovom svijetu, kako bi mali produđetak sebe učinila sretnijim.

Pozdravaljamo svaku ženu, majku, koja je označena ožiljkom, a ožiljak im je omogućio da nikada ne zaborave koliko su snažne, hrabre i jedinstvene. Dakle, drage majke, nosite taj lijepi znak s ponosom. Nemojte ga skrivati, nemojte ga maskirati, jer nema svaka žena tu privilegiju.

izvor : mamaibeba.com

Nedavno istraživanje objasnilo je koja je razlika između toga stojite li ili sjedite dok držite bebu i zašto je rano roditeljstvo poput ‘igre’ neprestane upornosti i rada, puno više nego one u kojoj mirno sjedite i mazite se s bebom

Novorođene bebe kao da mrze kada sjedite, što svakodnevno dokazuju ‘prisiljavajući’ roditelje da stoje ili hodaju gore – dolje kako bi ih smirili. No, zašto?

“Smirujuća reakcija djeteta na majčino nošenje je koordinirani skup središnjih, motoričkih i srčanih ‘odredbi'”, smatraju autori istraživanja objavljenog u časopisu Current Biology, koji su promatrali miševe i njihovu mladunčad. Oni su zaključili kako bebe mlađe od šest mjeseci, koje majke nose u stojećem položaju, istog trenutka prestaju s ‘velikim’ pokretima i plakanjem te pokazuju brz pad broja otkucaja srca. Iako stajanje i držanje bebe u naručju može biti iscrpljujuće za roditelje, moglo bi se raditi o svojevrsnoj evolucijskoj blagodati. Bebe su sretne kada ih nosite dok stojite i hodate Za

novo istraživanje, znanstvenici su snimili EKG 12 zdravih beba i pitali njihove majke da ih stave u krevetić, drže u naručju dok sjede i nose ih hodajući po sobi 30 sekundi. Rezultati su potvrdili ono što većina roditelja već zna – bebe su sretne kada stojite i hodate, negoduju kada sjedite i očajne su kada ih stavite u krevetić. Uz to, istraživači su pratili kako se brzina otkucaja srca kod beba usporava te kako bebini otkucaji srca postaju opušteniji kada su majke stajale.

“Analize varijabilnosti otkucaja srca pokazale su da je smanjenje broja otkucaja srca znatno veće tijekom nošenja nego tijekom samog držanja u sjedećem položaju”, pišu autori i dodaju kako ti podaci upućuju na to da su bebe opuštenije tijekom nošenja nego tijekom držanja, po svom ponašanju, ali i fiziološki. Pogledajte video jednog od eksperimenta i primijetite kako se, kada majka hoda, bebina brzina otkucaja srca usporava:

Isti fenomen pojavio se i u istraživanju s miševima. Istraživači su otkrili kako su se bebe miševi smirile kada su ih majke podigle i baš poput ljudskih roditelja, miševi su imali problema kada je u pitanju bilo držanje svojih potomaka dok su se vrpoljili. Za autore istraživanja, ovo promatranje je pružilo dodatni dokaz da se bebe smire kada ih se nosi.

izvor : klokanica.24.sata.hr

“Svoju priču pišem jer su mi jako pomogla iskustva drugih mama koje su pisale o istim ili sličnim problemima tokom trudnoće i porođaja.” Pročitajte iskustvo sa porođaja mame Julije….

Moja trudnoća je bila odlična, nikakvih komplikacija nisam imala sve do 25. septembra, kada mi je u 05:30 h pukao vodenjak. Bila sam u 33. nedelji i nikako nisam smela da se porodim. Na putu do bolnice mi je svašta prošlo kroz glavu, bila sam jako uplašena. Doktorica me je pregledala i potvrdila činjenicu da je pukao vodenjak, ali sam ostala na odelenju uz strogo mirovanje. Bila sam prestravljenja, voda je iz mene tekla čak i kada se nisam pomerala. Sutra dan sam sanitetom prebačena u Niš, jer u mojoj bolnici ne postoje toliko dobri instrumenti za prevremeno rođenje bebe.
Jasno su mi stavili do znanja da ću se prevremeno poroditi, ali smo se trudili da izdržim što više kako bi beba bila u stomaku što duže. Na odeljenju je bilo žena koje su izdržale i po mesec dana sa naprslim vodenjakom, ja nisam bila te sreće. Posle pet dana, 28. septembra, dobila sam infuziju kako bih se porodila, jer plodova voda koje je bila u mom stomaku nije bila dovoljna bebi.

Narednog dana u 04:00 h sam dobila prve bolove, u 14 h sam na svet donela malog Vuka sa 2050 grama i 46 cm. Prebačen je u Dečiju kliniku na odelenje intenzivne nege gde je bio prvih nekoliko dana. Ja sam pravo iz porodilišta došla kod njega. Plašila sam se, ali sam mu verovala…

Na tri sata sam nosila moje mleko koje su mu sestre davale, kasnije sam mu i ja preko šprica i sonde davala svoje mleko. Zbog njega je i brzo napredovao. Kalirao je i prelezao žuticu, sve smo to pobedili, pa je došlo vreme da idemo kući. Moj suprug Miloš i ja smo se bojali, ali smo prvi put posle devet dana svi ponovo bili na okupu. Naša ljubav je pobedila, Vuk je brzo napredovao i sada, posle četiri meseca, on ima 6,5 kg.

Želim da poručim svim budućim mamama da uživaju u trudnoći i da ne rade previše iako to mogu. To su samo vaših devet meseci koje bi trebalo da provedete baš onako kako vi želite!

Mama Julija Milenković

kako se menja telo žene nakon porođaja i šta se dešava sa unutrašnjim i spoljašnjim organima objašnjava prof. dr Milica Berisavac sa Instituta za ginekologiju i akušerstvo u Višegradskoj.

Period koji nastupa nakon porođaja je u narodu poznat kao babinje ili babine i traje oko 40 dana. Zvanična medicina postporođajni period definiše kao peurperium, koji traje šest do osam nedelja.

Po rađanju bebe, zatim i posteljice – nastaje takozvano četvrto porođajno doba, odnosno doba kontrakcije materice i zaustavljanja krvarenja. U tom periodu se dešavaju veoma intenzivne (involutivne) promene na svim organima žene.

Najznačajnije promene se dešavaju na genitalnim organima, a jedini organ koji ne podleže involuciji je dojka, koja se tokom cele trudnoće priprema za najvažniju ulogu u postporođajnom periodu – a to je laktacija, odnosno dojenje, objašnjava prof. dr Milica Berisavac, sa Odeljenja peurperiodum II Instituta za ginekologiju i akušerstvo u Višegradskoj ulici u Beogradu.

Saveti
U periodu babinja, neophodna je redovna higijena (tuširanje, pranje). Po završenim babinjama, mogu da se uspostave sve funkcije, uključujući i seksualne odnose. Pritom treba imati na umu da period dojenja ne štiti ženu od moguće nove trudnoće. Ako se nova trudnoća ne planira, neophodan je savet ginekologa o izboru i primeni kontraceptivnih sredstava.
Materica
Neposredno po rađanju materica je teška oko 1.000 grama, u prvoj nedelji babinja oko 500 grama, da bi nakon tri do četiri nedelje dostigla veličinu od 70 do 90 grama.

Grlić materice
Grlić materice je u aktivnoj fazi porođaja, kada nastaju kontrakcije – bio izravnat i dilatiran (proširen), kako bi se bebi omogućio prolazak kroz porođajni kanal, u prvim danima babinja dobija svoj preporođajni oblik.

Zidovi vagine
Predstavljaju značajan deo porođajnog puta. Imaju karakterističnu građu, sa brojnim poprečnim naborima, koji omogućavaju elastičnost. Prilikom svakog porođaja, prolaz deteta kroz porođajni kanal na neki način izravnava naboranost vagine, pa žene koje su više puta rađale imaju glatke vaginalne zidove.

Spoljni genitalni organi
U ovom periodu spoljni genitalni organi zahtevaju posebnu negu, naročito ukoliko postoje ušivene rane ili rascepi. Na spoljašnjim genitalnim organima često postoje šavovi, stavljeni posle manjih akušerskih operacija (epiziotomija), kao i posle nastalih rascepa.

Smanjenje količine krvi u organizmu žene
U postporođajnom periodu dolazi do smanjenja količine krvi koja cirkuliše kroz organizam žene, zato što više nije potreban povećan volumen za ishranu deteta (zbog potreba ploda, u organizmu majke se tokom trudnoće povećava volumen krvi za oko 30 odsto). Krvarenje tokom porođaja takođe može da dovede do smanjenja količine krvi.

Neophodna je kontrola krvne slike radi procene stanja majke. Ženama koje su u trudnoći imale anemiju, i u babinjama su potrebni preparati gvožđa.

Bubrezi
Zbog veće količine krvi tokom trudnoće, funkcija bubrega je povećana, a krajem trudnoće može da se pojavi otok na nogama – uslovljen pritiskom velike materice na krvne sudove i smanjenim dotokom venske krvi iz donjih ekstremiteta ka srcu. Otok na nogama ne mora da bude znak drugih, propratnih oboljenja.

Povećano izlučivanje mokraće
U prvim danima posle porođaja dolazi do povlačenja otoka i povećanog izlučivanja mokraće (tri do četiri litra). Veoma retko dolazi do nemogućnosti mokrenja, što je posledica edema (otoka) mekog porođajnog puta, pa se u nekim situacijama primenjuje kateterizacija mokraćne bešike. Pojava je prolazna, tako da se funkcija izlučivanja mokraće brzo, spontano uspostavlja.

Promene sistema organa za varenje
Ceo tok trudnoće karakterišu i promene sistema organa za varenje (muka, gađenje, povraćanje, opstipacija). U babinjama se, zbog još uvek visokih vrednosti hormona u krvi majke – prva tri, četiri dana ne uspostavlja pražnjenje creva. Ukoliko i posle ovog perioda nema stolice, korisno je primeniti blaga laksantna sredstva.

Pojava hemoroida
Sam akt porođaja nekada kao posledicu ostavlja izražene hemoroide, koji dodatno otežavaju pražnjenje creva. Hemoroidi zahtevaju poseban tretman u periodu babinja (lokalna primena masti), a tokom izvesnog vremena se smanjuju i ne predstavljaju veće tegobe.

Koža na stomaku
U periodu babinja je slabijeg tonusa, mlitave muskulature. Kod izvesnog broja porodilja se uočavaju promene u vidu strija, koje su trajne. U prvim nedeljama posle porođaja, ne savetuju se bilo kakve vežbe za jačanje mišića trbuha.

Period babinja, sa značajnim promenama u organizmu, veoma je delikatan – kako za majku, tako i za bebicu. U narodu postoji opravdan stav da babinjare ne treba opterećivati preteranim posetama, jer je to najbolji način zaštite od mogućih infekcija.

Osim toga, mami treba vremena da se “organizuje” i na najbolji mogući način stara o novorođenčetu.

Roditelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju odstupanja u urednom govorno-jezičnom razvoju, zbog što ranije identifikacije i dijagnostike poremećaja, te uključivanja u primjerenu terapiju.

Kako prepoznati odstupanja od urednog razvoja govora? Prije svega, potrebno je poznavati neke karakteristike uobičajenog razvoja govora kod većine djece.

1. U prva dva mjeseca života dijete se oglašava refleksno, plačem, krikom i vokalizacijom. Takvo oglašavanje signalizira potrebe i stanja djeteta, na šta roditelji i reagiraju.

2. Od drugog do petog mjeseca dijete počinje uspostavljati svjesnu kontrolu nad slušanjem i izgovorom, počinje gukati, igrati se intonacijom, traži izvor zvuka okretanjem glave, pojavljuje se prvi smiješak.

3. Od petog do sedmog mjeseca dijete počinje brbljati, igra se svojim govornim mogućnostima, producira svoje prve konsonante (p, b i m) ugrađene u jednostavne slogove (pa, ba i ma).

4. Od sedmog do 12. mjeseca dijete sve više brblja i producira sve više slogovnih nizova (pa-pa, ba-ba, ma-ma), često brblja uz socijalni poticaj, oponaša različite govorne zvukove.

Oko 12. mjeseca uobičajeno se javljaju i prve riječi sa značenjem (mama, tata, papa). Razumijevanje govora roditelja je sve bolje, dijete reagira na zabrane i jednostavne naloge.

5. Od 12. do 18. mjeseca dijete počinje producirati veći broj riječi, rječnik mu broji do pedesetak riječi, a počinju se javljati i prva spajanja po dvije riječi (Mama papa? Šta to?).

Roditelji djetetu postavljaju jednostavne naloge i pitanja koje dijete razumije (Daj pusu! Poljubi bebu! Gdje je oko? Gdje je beba?). S interesom sluša pjesmice i jednostavne priče.

6. Od druge do treće godine u govoru djeteta uočava se značajni porast govornog rječnika, ono pravi rečenice od dvije ili tri riječi, počinje upotrebljavati negacije (ne, nema) i prve zamjenice (ja, ti). Izgovor glasova postaje sve razumljiviji. Sposobno je razumijeti i dva naloga u nizu (Donesi bebu i stavi je na krevet!).

7. Od treće do šeste godine dijete počinje koristiti sve složenije i dulje rečenice, upotrebljava gramatička pravila materinjeg jezika, rječnik je sve bogatiji, ovladava pravilnim izgovorom većine glasova, govor je razumljiv i nepoznatim osobama.

Dijete prepričava prošle događaje, voli slušati priče, razvija se sposobnost prepričavanja priča, lako stupa u komunikaciju. Sposobno je svoje želje, potrebe i misli izraziti govorom u skladu s pravilima materinjeg jezika.

8. Od šeste godine izgovor glasova bi trebao biti u potpunosti u skladu sa sistemom glasova materinjeg jezika, dijete pravilno i vješto koristi gramatiku materinjeg jezika, govorno-jezični nivo preduvjet je početka razvoja čitanja i pisanja.

No, potrebno je imati na umu da postoje i individualna odstupanja, te da svako odstupanje ne znači i poremećaj. Neka djeca brže ovladavaju pojedinim aspektima razvoja govora i jezika, a neka sporije.

Važno

Ukoliko primijetite da dijete značajno odstupa od očekivanog razvoja govora korisno je posavjetovati se sa nadležnim pedijatrom. Pedijatar će, ukoliko postoje indikacije, dijete uputiti na daljnje potrebne preglede otorinolaringologa, neuropedijatra, logopeda, psihologa ili nekog od drugih specijalista.

Kada kod logopeda

Ponekad su roditelji zabrinuti za razvoj govora i jezika kod svog djeteta i obično uspoređuju njegov govor s govorom druge djece u porodici, vršnjaka iz vrtića, slušaju savjete rođaka i prijatelje, te sami poduzimaju određene «metode» poticanja i ispravljanja govora. U takvim situacijama roditeljima se preporučuje potražiti savjet stručnjaka – logopeda.

izvor : novi.ba

nedjelja, 25. veljače 2018.

subota, 24. veljače 2018.

petak, 23. veljače 2018.

četvrtak, 22. veljače 2018.

Unordered List

Sample Text

Blog Archive

Pretraži ovaj blog

Translate

O meni

Popular Posts

Recent Posts

Text Widget