Tu si još uvek u mom stomaku,
Pitam se kako ti je u tom mraku.
Nismo još ni na pola puta .
Do našeg prvog susreta.
Dane nestrpljivo brojim
I veruj mi mnogo se bojim.
Nadam se da čujes moj glas, Što ti sapuće: brzo će taj čas
Kada ću u rukama da te mazim
I da svakog časa na tebe pazim.
Ocećam skoro svaki tvoj pokret I čekam kada će biti opet.
Mazim stomak veoma često I pričam tako svašta nešto.
Pričam ti kako si ti moja sreća
Koja je svakog dana sve veća.
Kako si ti moje najveće blago
I da si ti ono što je srcu drago.
Govorim ti kako ću dati sve od sebe
Da napravim dobrog čoveka od tebe
Ne obećam da ću uvek baš sve znati
Ali ću se truditi da budem dobra mati.
Potrudiću se da te uvek razumem .
loading...
Ali znaj mnoga toga ja ne umem.Da me ne kriviš baš uvek molim te,
Jedino što znam to je da volim te
Ti si moje prvo dete,a ja sam sama,
Još uvek ne znam kako je to biti mama.
U početku život nam neće biti baš bajka
Ali potrudiću se da budem što bolja majka.
Prelepo ja sam se naježila a i suzu pustila .
Hvala našoj čitateljki Anici na ovoj pesmici koju je dala za naš sajt
autor teksta : Gmitrovic Anica
izvor.devetmeseci.net
0 komentari:
Objavi komentar